allahova dz.s znamenja su svuda oko nas- samo ih treba uociti i posmat

Temelji imana i savremeno doba

U hadisu koji prenosi Umer b. Hattb, r.a, stoji: «Jednog dana sjedili smo kod Poslanika, s.a.v.s, kada se pred nama pojavi covjek izrazito bijele odjece, a crne kose. Na njemu se uopce nisu primjecivali tragovi putovanja, a niko ga od nas nije poznavao. Došao je i sjeo ispred Poslanika, s.a.v.s, tako da je svoja koljena prislonio uz njegova i svoje ruke stavio na njegova stegna, a zatim rekao: «O Muhammede, kaži mi šta je to islam?» Poslanik, s.a.v.s, rece: «Islam je da svjedociš da nema drugog boga osim Allaha i da je Muhammed Allahov poslanik, da obavljaš namaz, daješ zekat, postiš ramazan i obaviš hadždž, ako budeš u stanju.» On tada rece: «Istinu si kazao.» Mi se zacudismo kako to da pita, a nakon odgovora sam potvrduje. Zatim ponovo rece: «Kaži mi šta je iman?»

Poslanik, s.a.v.s, rece: «Da vjeruješ u Allaha, Njegove meleke, Njegove knjige, Njegove poslanike, Buduci svijet i da vjeruješ da sve što se dešava, od dobra i zla, biva s Allahovim, dž.š, odredenjem.» On tada rece: «Istinu si kazao.» Zatim ponovo rece: «Kaži mi šta je to ihsan?» Poslanik, s.a.v.s, rece: «Da obožavaš Allaha, dž.š, kao da ga vidiš, jer ako ti Njega ne vidiš, On tebe vidi. Zatim rece: «Kaži mi nešto o smaku svijeta?» Poslanik, s.a.v.s, odgovori: «Upitani o tome ne zna ništa više od onoga ko je upitao.» On tada rece: «Obavijesti me o njegovim predznacima.» Poslanik, s.a.v.s, rece: «Kada sluškinja sebi rodi svoju gospodaricu i kada vidiš gole i bose cobane kako se natjecu u izgradnji visokih zgrada.» Zatim se taj covjek udaljio, a nakon izvjesnog vremena Poslanik s.a.v.s. mene upita: «O Omere, znaš li ko je bio onaj covjek?» Ja mu odgovorih: «Allah i Njegov Poslanik najbolje znaju.» On Tada rece: «To je bio Džibril koji je došao da vas pouci vašoj vjeri.»
To su osnovne istine o imanu (vjerovanju) koje je dužan spoznati svaki musliman, kako bi bio u stanju da ih na najispravniji nacin primijeni u svom životu. Muslimani iz generacije u generaciju neprestano izucavaju te istine kako bi se upoznali sa ispravnim nacinom obožavanja Allaha, dž.š, koji je rekao: «Džinove i ljude sam stvorio samo zato da Me obožavaju.»

Istine islama su vjecne i one se ne mijenjaju od kako su objavljene Poslaniku, s.a.v.s, pa sve do Sudnjeg dana. Njihov izvor je Allahova, dž.š, objavljena Knjiga i praksa Poslanika, s.a.v.s. Medutim, muslimanska ulema u svakoj generaciji pojašnjava i komentariše te istine, na nacin koji ce omoguciti da ljudi tog vremena spomenute istine ispravno shvate i razumiju. Isto tako, ulema upozorava na odstupanja i iskrivljenja koja su se desila u razumijevanju ili prakticiranju ovih istina, kako bi ostale kristalno jasne i potpuno ispravne u svakoj generaciji, bez ikakvih natruha i nepravilnosti.
Generacija u kojoj živimo potrebnija je spoznaje ovih istina od svih dosadašnjih. Razlog za to je što se islam danas našao u velikom gurbetu (postao nepoznanica) u srcima njegovih sljedbenika. O tome je Poslanik, s.a.v.s, rekao: «Islam je poceo kao garib (slab i nemocan) i on ce ponovo postati garib kakav je bio na pocetku. Blago li se njegovim garibima (koji ce zbg svog sljedenja islama biti u manjini i nemocni)!»

1 - VJEROVANJE U ALLAHA

Islam u svom opcem znacenju oznacava potpunu predanost Allahu, dž.š, i potpunu cistocu od svakog vida širka. Drugim rijecima, islam znaci potpunu usmjerenost prema Allahu, dž.š, i potpunu predanost Njegovim naredbama.
Allah, dž.š, kaže: «Onoga ko se bude Allahu pokoravao i uz to dobra djela cinio, toga ceka nagrada kod Gospodara njegova, takvi se nece nicega bojati i ni za cim nece tugovati.»
«Ko je bolje vjere od onoga koji se iskreno preda Allahu, cineci još i dobra djela, i koji slijedi vjeru Ibrahimovu, vjeru pravu? – A Ibrahima je Allah uzeo za prijatelja.»
Allah, dž.š, traži od svih ljudi potpunu predanost cijelim bicem; zato što ih je On stvorio, kao što je stvorio kompletan svemir i sve što je u njemu i što jedino On radi ono što hoce. Potpuna predanost Allahu kompletnim bicem je pravo Stvoritelja prema Svojim stvorenjima i neophodan odnos stvorenja koja su dužna da obožavaju svoga Stvoritelja.

To je islam koji su slijedili Adem, Nuh i ostali poslanici, a.s, sve do Muhammeda, s.a.v.s. Vjerovanje svih poslanika bilo je jedno, iako su se detaljni propisi razlikovali. Isto tako, jedno vjerovanje slijedili su sljedbenici svih poslanika kroz cjelokupnu ljudsku historiju.
Allah, dž.š, u Kur'anu o Ibrahimu, a.s, kaže: «Vjeru Ibrahimovu izbjegava sano onaj koji ne drži do sebe. A Mi smo njega na ovom svijetu odabrali, i na onom ce biti medu dobrima. Kada mu je Gospodar njegov rekao: “Budi poslušan!” – on je odgovorio: “Ja sam poslušan Gospodaru svjetova!”
Ibrahim i Ismail, a.s, cinili su sljedecu dovu Allahu dž.š.: «I dok su Ibrahim i Ismail temelje Hrama podizali, oni su molili: “Gospodaru naš, primi od nas, jer Ti, uistinu, sve cuješ i sve znaš! Gospodaru naš, ucini nas dvojicu Tebi odanim, i porod naš neka bude odan Tebi, i pokaži nam obrede naše i oprosti nam, jer Ti primaš pokajanje i samilostan si!»

Allah, dž.š, o Tevratu kaže: «Mi smo objavili Tevrat, u kome je uputstvo i svjetlo. Po njemu su Jevrejima sudili vjerovjesnici, koji su bili (muslimani) Allahu poslušni i cestiti ljudi, i uceni...»
A o Jakubu kaže: «Vi niste bili prisutni kada je Jakubu smrtni cas došao i kada je sinove svoje upitao: “Kome cete se, poslije mene, klanjati?” – “Klanjacemo se” – odgovorli su – “Bogu tvome, Bogu tvojih predaka Ibrahima, Ismaila i Ishaka, Bogu jednome! i mi se Njemu pokoravamo!”
Jusuf, a.s, o sebi kaže: «Gospodaru moj, Ti si mi dao dio vlasti i naucio me tumacenju nekih snova! O Stvoritelju nebesa i Zemlje, Ti si Zaštitinik moj i na ovom i na onom svijetu; daj da umrem kao musliman i pridruži me onima koji su dobri!”

Islam u ovom znacenju je vjera svih poslanika i svih vjernika u Allaha, dž.š, i Njegove poslanike, od Adema, a.s, pa sve do smaka svijeta.
Medutim, Allah, dž.š, je posebno odlikovao ummet Muhammeda, s.a.v.s, te je dao da se samo oni nazivaju «muslimanskim ummetom» ili «muslimanima». Allah, dž.š, kaže: «I borite se, Allaha radi, onako kako se treba boriti! On vas je izabrao i u vjeri vam nije ništa teško propisao, u vjeri pretka vašeg Ibrahima. Allah vas je odavno muslimanima nazvao, i u ovom Kur’anu, da bi Poslanik bio svjedok protiv vas, i da biste vi bili svjedoci protiv ostalih ljudi. Zato, namaz obavljajte i zekat dajite i u Allaha se pouzdajte; On je Gospodar vaš, i to kakav Gospodar i kakav zaštitnik!»
Istinsko znacenje islama ostvarilo se u ovom ummetu više nego u bilo kom ummetu prije njega, tako da je zaslužio da ga Allah, dž.š, opiše sljedecim rijecima: «Vi ste narod najbolji od svih koji se ikada pojavio: tražite da se cine dobra djela, a od nevaljalih odvracate, i u Allaha vjerujete.»

Osnovni temelji islamskog vjerovanja:
Iz citiranog hadisa na pocetku ovog rada jasno se vidi da postoji šest temelja islamskog vjerovanja:
1- Vjerovanje u Allaha, dž.š.
2- Vjerovanje u meleke
3- Vjerovanje u objavljene knjige
4- Vjerovanje u poslanike
5- Vjerovanje u buduci svijet
6- Vjerovanje u Allahovu, dž.š, odredbu.

1- Vjerovanje u Allaha, dž.š, znaci cvrsto ubjedenje u postojnost Allaha, Jedinog tvorca i Gospodara svega postojeceg, Jedinog koji je zaslužan da se Njemu ibadet cini; Jedinstvenog po svojim osobina i svojstvima savršenstva kojima je Sam Sebe opisao u Kur'anu, ili ga je njima opisao Poslanik, s.a.v.s, u vjerodostojnim hadisima.

2- Vjerovanje u meleke podrazumijeva vjerovanje u njihovo postojanje, te da su oni Allahova, dž.š, stvorenja koja su u stalnoj pokornosti Njemu. Oni nisu u stanju grijehe ciniti i samo izvršavaju ono što im bude naredeno. Da ih je Allah, dž.š, zadužio za odredene radnje koje oni dosljedno izvršavaju, kao što je spuštanje objave Allahovim vjerovjesnicima i poslanicima, pisanje i snimanje ljudski djela, spuštanje smirenosti i radosti na srca vjernika...

3- Vjerovanje u Allahove, dž.š, knjige podrazumijeva vjerovanje u sve knnjige koje je Allah dž.š. objavio Svojim poslanicima, medu kojima je i Kur'an casni, iako su sve objave prije Kur'ana iskrivljene, dok je Allah, dž.š, sacuvao Kur'an. Allah, dž.š, kaže: «Mi, uistinu, Kur’an objavljujemo i zaista cemo Mi nad njim bdjeti!»

4- Vjerovanje u Allahove, dž.š, poslanike podrazumijeva vjerovanje u to da je Allah, dž.š, ljudima slao mnogobrojne poslanike. Kur'an govori o nekima od njih, a neke uopce nije spomenuo. Allah, dž.š, kaže: «Mi objavljujemo tebi kao što smo objavljivali Nuhu i vjerovjesnicima poslije njega, a objavili smo i Ibrahimu, i Ismailu, i Ishaku, i Jakubu i unucima, i Isau, i Ejjubu, i Junusu, i Harunu, i Sulejmanu, a Davudu smo dali Zebur – i poslanicima o kojima smo ti prije kazivali i poslanicima o kojima ti nismo kazivali, - a Allah je sigurno s Musaom razgovarao.”
Dužni smo vjerovati da je Allah, dž.š, objavio svim poslanicima da pronose radosne vijesti o Džennetu onima koji budu pokorni Allahu i Njegovom poslaniku i da upozore od džehennemske vatre one koji se ne odazovu Allahu i Njegovu poslaniku. Allah, dž.š, kaže: «O poslanicima koji su radosne vijesti i opomene donosili, da ljudi poslije poslanika ne bi nikakva opravdanja pred Allahom imali. – A Allah je silan i mudar.»
Da su svi oni došli sa istom recenicom od Allaha, dž.š, koju su bili dužni dostaviti ljudima. To je recenica: «Nema drugog boga osim Allaha.» i da samo Njemu ibadet mogu ciniti: «Allahu se klanjajte, vi drugog boga osim Njega nemate!»

5- Vjerovanje u buduci svijet podrazumijeva vjerovanje u proživljenje poslije smrti, te da ce Allah, dž.š, sve ljude, nakon proživljenja, sakupiti na jedno mjesto, svesti racun za sva njihova djela na dunjaluku, a zatim ih, shodno rezultatu tog obracuna, nagraditi ili kazniti. Allah, dž.š, kaže: «Onaj ko bude uradio koliko trun dobra – vidjece ga, a onaj ko bude uradio koliko trun zla – vidjece ga.»
U vjerovanje u buduci svijet spada i vjerovanje u Džennet i Džehennem i sve što je u Kur'anu i hadisu spomenuto od onoga što ce se desiti nakon covjekove smrti.

6- Vjerovanje u Allahovu, dž.š, odredbu obuhvata vjerovanje u to da sve što se covjeku desi, bilo dobro ili zlo, jeste unaprijed odredeno. Kao što je receno: «...sve dok ne budeš shvatio da te nije moglo mimoici ono što te zadesilo, niti zadesiti ono što te mimoišlo.» Vjerovanje u Allahovu, dž.š, odredbu takode podrazumijeva i cvrsto ubjedenje u Allahovu, dž.š, pravednost u onome što odreduje.

To je šest temelja islamskog vjerovanja od kojih je najveci i najvažniji - vjerovanje u Allaha, dž.š, što je i tema ovog poglavlja.

Vjera je urodena covjekova osobina

«Svako novorodence rada se u prirodnoj (Allahovoj) vjeri.»
Ljudska narav se sama, po svojoj prirodi, okrece prema Allahu, dž.š, zna za Njegovo postojanje i vjeruje da je On jedini Bog, te da nema drugog boga osim Njega u cijelom kosmosu.
Allah, dž.š, obavještava nas u Svojoj Casnoj Knjizi da je, stvarajuci ih, upoznao Svoja stvorenja da je On jedini njihov Gospodar i da samo Njemu treba da se klanjaju. Allah, dž.š, kaže: «I kad je Gospodar tvoj iz kicmi Ademovih sinova izveo potomstvo njihovo i zatražio od njih da posvjedoce protiv sebe: “Zar Ja nisam Gospodar vaš?” – oni su odgovarali: “Jesi, mi svjedocimo” – i to zato da na Sudnjem danu ne reknete: “Mi o ovome ništa nismo znali.”

Poslanik, s.a.v.s, o tome takode govori, pa kaže: «Svako novorodence rodi se u prirodno cistoj vjeri, zatim roditelji od njega nacine jevreja, ili kršcanina, ili medžusiju. Isto kao što zdrava stoka rada potpunu i zdravu stoku, pa medu potomcima zdrave stoke necete vidjeti šulavih. Zatim je proucio Allahove, dž.š, rijeci: «Ti upravi lice svoje vjeri, kao pravi vjernik, djelu Allahovu, prema kojoj je On ljude nacinio, - ne treba se mijenjati Allahova vjera, ali vecina ljudi to ne zna.»

Cinjenica je da se covjekova prirodna potreba za Allahom, dž.š, budi veoma rano, daleko prije nego što mi mislimo. Mi, obicno, smatramo da samo odrasli ljudi razmišljaju o postojanju Allaha, dž.š, i Njegovoj jednoci. Medutim, ako pratimo razvoj malog djeteta uocit cemo da ono u odredenoj fazi svoga razvoja pocinje postavljati svojim roditeljima pitanja kojima nema kraja: Ko je sagradio nebesa? Zašto je nebo plavo? Gdje Sunce odlazi nocu? Zašto Sunce ne vidimo nocu? Gdje odlazi svjetlost kada dode tama? Zašto zvijezde svijetle? Gdje je kraj Zemlje? Zašto odredeno cvijece ima miris, a drugo nema? Odakle sam došao? Gdje sam bio prije nego što sam došao? I mnoga druga pitanja...

Šta ova silna pitanja, ustvari, znace i na što ukazuju?

Spomenuta pitanja istinski ukazuju na cinjenicu da se urodena potreba ovog djeteta za vjerom pocela buditi. Tom urodenom potrebom dijete vec pocinje spoznavati Tvorca nebesa i Zemlje posmatrajuci svakodnevno Njegova stvorenja. Dijete se postepeno pocinje upoznavati sa istinskim Bogom koji je na to obavezao dušu tog djeteta kao i sve ostale duše koje je stvorio. Ta njegova spoznaja pocinje da buja i raste, baš kao što se povecava klica u utrobi zemlje, sve dok ne naraste i ne postane potpuno zelena.
Postoji više stvari koje utjecu na svijest covjeka i u njemu bude osjecaj za postojanjem samo Jednog i Jedinog Tvorca Allaha.

Faktori koji utjecu na covjekovu svijest o postojanju Allaha dž.š.:

1- Svemir svojom zastrašujucom velicinom i vanrednom preciznošcu mora u covjeku pobuditi interes za tom Velikom Istinom:
Ko je dao ogromna prostranstva u svemiru? Ko je stvorio velike planete koje se uopce ne mogu pobrojati...?
Zemaljska kugla na kojoj živimo, iako je veoma mala u odnosu na druge planete, sadrži toliki broj brda, dolina, okeana, mora i rijeka da za cijeli svoj život covjek može upoznati samo jedan njen mali dio. Kakav je tek slucaj sa suncevim sistemom u kojem je naša zemlja samo jedan manji dio? Kakvo je tek sazviježde u kojem je Suncev sistem samo jedan mali dio? Kako izgledaju druge skupine nebeskih tijela koje sadrže milione i milione sazviježda kao što je naše? Šta je sa milionima miliona zvijezda pred kojima je naše sunce mali patuljak?
Uprkos Njegovoj ogromnoj velicini, svemirom vladaju zacudujuce precizni zakoni. Dan i noc smjenjuju se velikom praciznošcu do te mjere da svoje satove po tome uskladujemo. Cijeli svemir tako precizno funkcioniše da se satovi na teleskopima, koji su najprecizniji satovi koje nauka poznaje, podešavaju prema njima. Prema tim satovima mi podešavamo satove u radio i tv-stanicama. Oni su toliko precizni da mjere vrijeme hiljaditim dijelovima sekunde. Interesantno je da se tako precizni zakoni u svemiru nikada ne remete, bez obzira na prolazak tolikog broja godina. Tako ce to ostati sve dok Allah, dž.š, bude htio.

Interesantno je da se svako Allahovo, dž.š, stvorenje, bilo živo ili mrtvo, odlikuje preciznošcu.
Je si li ikada vidio živu celiju koja je toliko sicušna da se može vidjeti samo putem mikroskopa? Ali, i pored toga, ona se razvija, dijeli i obavlja tako cudne funkcije da covjek ostane potpuno zbunjen i ponizan pred Allahovom, dž.š, moci. Ko je celiji podario tajnu života? Ko ju je uputio u tako precizne poslove koje obavlja, ko mimo Allaha, dž.š!?
Bakterija se ne može vidjeti golim okom, a virusi uopce ne mogu biti videni, cak ni obicnim mikroskopom. I pored toga, ucili smo iz biologije, da virus covjeka može zaraziti najopasnijim bolestima, ukoliko se covjek od njih ne zaštiti odredenim lijekovima i vakcinacijama.
Višecelijski organizmi, na cijem celu je covjek, u pocetku nastaju od jedne oplodene celije. Ta celija se neprestano razvija i razmnožava, sve dok ne postane potpuno stvorenje. Koja je to snaga koja joj podaruje život, pokrete i razne aktivnosti, osim Alllahove, dž.š, snage?
Najcudnije u celijskom razmnožavanju je to što su celije, gledajuci okom, potpuno jednake u svom nastanku; zatim dobivaju naredbu da se oblikuju u odredenom obliku i usmjeravaju ka odredenom mjestu. Tako se odredenim celijama da naredba da se usmjere ka uhu i postaju jednim dijelom uha. Drugima se izdaje naredba da se usmjere ka drugom mjestu i postanu oko, ili dio oka. Treca postaje jednom od mnogobrojnih celija mozga. Cetrvrta se pretvara u kost...

Otkuda je došlo takvo naredenje kome se nevidljive celije savršenom preciznošcu pokoravaju? To je naredba Svevišnjeg Allaha, Tvorca svega. On joj izdaje nardbu kojoj se ona besprijekorno pokorava. Ona se krece Allahovom, dž.š, voljom, formira onako kako On hoce i izvršava ulogu koju On želi.
Je se li vidio prelijepi cvijet prekrasnog mirisa i razlicitih boja što se medusobno preplicu? Ko mu je podario taj lijepi miris? Kako su se sve te boje u njemu sastale? Kada bi pokušao da namirišeš samo jedan cvijet mirisom koji ce trajati cijeli dan, da se njegova jacina uopce ne umanji, ili kada bi pokušao da obojiš samo jedan cvijet tim bojama koje treba da traju dok traje cvijet, koliko bi vremena i truda utrošio i koliko bi u tome uspio?
Kada bi svi ljudi na zemaljskoj kugli uzeli na sebe da to urade sa svim cvjetovima na Zemlji i u moru, da li bi to bili u stanju uraditi? A kada bi to i bilo moguce, koliko bi im ostalo vremena da obave svoje ostale dužnosti?
Medutim, milioni cvijetova na Zemlji nicu i rastu sa svojim mirisima, bojama i fascinirajucom ljepotom, jednostavno, kao Alahov dar, bez ikakvog ljudskog napora. Sve to nimalo ne odvraca Svevišnjeg Allaha, dž.š, od upravljanja ogromnim svemirom. «Prijestolje Njegovo obuhvata i nebesa i Zemlju i Njemu ne dojadi održavanje njihovo.» (El-Bekara, 255) To je zbog toga što Allah, dž.š, necemu samo kaže: «Budi! I ono biva» (Jasin, 82).